Prehranom protiv kroničnog umora

Svakodnevan osjećaj umora

Umor je signal da u stilu života, svakodnevnim životnim navikama i načinu razmišljanja treba nešto mijenjati.

Suvremeni način života i ubrzan tempo kod mnogih ljudi stvara osjećaj umora. Ako se on iz dana u dan ponavlja i intenzivira, kumulira se i javlja kronični umor. Sindrom kroničnog umora u medicini je već potvrđen i prihvaćen kao dijagnoza, i ne javlja se samo kao sporadična pojava. Najkraće bi se mogao definirati kao subjektivni osjećaj nedostatka snage i energije.

Najčešći simptomi su: iscrpljenost, težina i tromost, bezvoljnost, nesanica ili osjećaj da se budimo neispavani, gubitak apetita ili pojačana želja za određenom vrstom hrane, npr. slatkim. Neki slikovito vole reći "da se osjećaju iscijeđeno ili pregaženo". Da bi se mogao definirati kao sindrom, kronični umor treba trajati najmanje šest mjeseci

Prevladavajući uzroci su stresan način života, nedovoljno kretanja i tjelesne aktivnosti (rekreacije) te nerazmjer fizičkog i mentalnog opterećenja organizma. Subjektivno ga prati osjećaj da premalo činimo za sebe, da se stalno iscrpljujemo i maksimalno angažiramo na poslu ili kod kuće. Preveliki i ambiciozni ciljevi koje si postavljamo, stalan život u žurbi i vremenskoj stisci samo pridonose stalnom umoru. Neki ni obrok ne mogu na miru pojesti. Gradske sredine to još dodatno potenciraju jer se mnogo vremena gubi u prometu, živi se u prenapučenim kvartovima, gdje je i parkiranje problem, u bankama i poštama čeka se u dugim redovima, više vremena provodi se u zatvorenim prostorima i stanovima, nedovoljno prozračenim i osunčanim, a često i pretrpanim zbog ograničena prostora.

Suprotno životu u gradu, ljudi koji žive na selu fizički su aktivniji, više vremena provode u prirodi i manje su izloženi vanjskim negativnim čimbenicima, poput smoga, ispušnih plinova automobila, elektromagnetskog zračenja i elektrosmoga (satelitske antene, mobiteli, televizori, računala).

Ljudi se stresu pokušavaju oduprijeti na različite načine: danima obilaze ordinacije, od obiteljskog liječnika do specijalista, pribjegavaju sedativima, utjehu nalaze u visokokaloričnoj hrani (najčešće slatkišima), odlaze u teretanu ili na neku od tehnika opuštanja (joga, meditacija i sl.).

Kronični umor postaje rizičan u situaciji kad više nismo sposobni obavljati svakodnevne aktivnosti, a nakupljeni umor iscrpljuje nas do te mjere da nam odgovaraju ležanje, mirovanje ili tek minimalne aktivnosti te težimo tome da budemo što više sami, jer nas iritira gomila ljudi.

Ako se ne prepozna na vrijeme, kronični umor može dovesti do ozbiljnih poremećaja u radu kardiovaskularnog i živčanog sustava. U konačnici slabi i prirodna otpornost organizma, pa je povećana sklonost upalama i autoimunim bolestima. Umor je zapravo zaštitni mehanizam protiv prekomjerne živčane aktivnosti, ujedno i signal da u stilu života, svakodnevnim životnim navikama i načinu razmišljanja treba nešto mijenjati.

Share this Video :