Početkom 20. stoljeća ova se ljekovita biljka uzgajala često, jer se od njezina prženog korijena dobivala cikorija, nadomjestak za kavu. Kao ljekovitu biljku koristimo samo samoniklu vodopiju, najčešće zajedno s maslačkom.
DROGA:
CICHORII RADIX: Korijen iskopavamo ujesen i dobro ga sušimo, jer često pljesnivi. Gorka je okusa i nema osobit miris.
CICHORII HERBA: Zelen ubiremo u doba cvatnje. Ponegdje se ubiru i suše samo modri cvjetovi.
SASTAV I AKTIVNE TVARI: Korijen sadrži 15% inulina i 20% fruktoze, a usto još i gorke tvari, pektine, intibin (0,1-0,2%) i mnogo kalija. Zelen sadrži slične aktivne tvari.
STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Vodopija raste u cijeloj regiji uza staze, na suhim livadama i nasipima.
DJELOVANJE I UPORABA: Ljekovito djeluju prije svega gorke tvari, mulin i kalij. Vodopija na probavni sustav djeluje tako što pospješuje tek, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva. Poboljšava rad jetre, žučnog mjehura, bubrega i stimulativno utječe na cjelokupni metabolizam, što je i karakteristično za biljke koje sadrže velike količine inulina.
ČAJ: Od jedne čajne žličice korijena spravljamo uvarak i pijemo po dvije do tri šalice na dan, prije jela.
NEŽELJENA DJELOVANJA: Svježa ili osušena vodopija nema neželjeno djelovanje, pa je vrlo prikladna za samoliječenje.
0 comments:
Post a Comment