Poznato je da organizam obolio od jetrenih bolesti nema na raspolaganju toliko obrambenih i imunih tvari kao inače…
Ne možemo, međutim, izbjeći sve infekcije. Prije svega smo izvrgnuti infekcijama s hranom i zrakom — osobito u velikim gradovima. Samo u jednom kubičnom centimetru zraka ima na tisuće klica i bakterija. Insekti također prenose zarazne bolesti. Poznati su osobito komarči i muhe.
Iako ni uz najveću brigu i opreznost ne možemo izbjeći sve infekcije, ipak se možemo pobrinuti da nam tijelo raspolaže dovoljnom protuobranom tako da mu bakterije ne mogu škoditi. U biljkama koje sadrže eterična ulja, pa u raznim aromatičnim travama, nalaze se obrambene tvari protiv mnogih bakterija.
Djelotvornost raznih antibiotika
Otkrivši antibiotike — penicilin, streptomicin, aureomicin i druge — posve sigurno smo dobili u ruke moćno sredstvo za borbu protiv bakterija. Dajući ih protiv raznih infekcija, osobito protiv tropskih bolesti, antibiotici su spasili mnoge živote.
Mi dajemo antibiotike za svaku sitnicu koju bismo mogli i drugačije liječiti, npr. lake infekcije ili blage upale grla. U tome je upravo izvjesna opasnost za nas. Prvo, tijelo se nauči na antibiotike, pa bakterije postanu otporne (rezistentne) i neosjetljive tako da su ti lijekovi bezvrijedni kad jednom zaprijeti prava opasnost.
Drugo, crijevna flora brzo oslabi ili propadne. Kao što su nama za asimilaciju hrane u crijevima nužne bakterije, tako i biljke moraju imati za asimilaciju svoje hrane bakterijsku floru da bi dobro uspijevale. Soja neće dobro roditi ako zemlju za sjetve ne oplemenimo posebnim bakterijama.
Crnogorične šume ne bi uspijevale da u zemlji nema bakterija koje su im bezuvjetno nužne za život. Tako je i s našim crijevima kojima također trebaju određene bakterije. Sa crijevnim bakterijama sudjeluju i bakterije mliječne kiseline, i stoga su nam korisne.
Ako uzimamo spomenute antibiotike, moramo računati s tim da ćemo penicilinom, streptomicinom, aureomicinom i dr. oštetiti i vlastitu crijevnu floru. Najkorisnije su bakterije često najosjetljivije na antibiotike. Poslije primjene antibiotika uzmu u crijevima maha manje korisne bakterije koje mogu uzrokovati kroničnu upalu crijeva. Pošto su bakterije uništile vlastitu crijevnu floru, prodru u crijevo i mogu biti mnogo aktivnije, pa je čovjek manje zaštićen nego prije.
Ako ponovno dadnemo takve snažne antibiotike, organizam na njih više ne reagira. Kasnije smo upravo u slučaju ozbiljne bolesti nemoćni jer ostale, konzervativne metode, u takvim slučajevima manje pomažu.
Prirodni antibiotici
Budući da je bolesniku od jetara nužna posebna zaštita, moramo organizmu pomagati s prirodnim antibioticima. Na taj način možemo bez daljega zaštititi oslabjeli organizam. To nije od životne važnosti samo za bolesti jetre, već i za tuberkulozu, rak i druge.
Ako napravimo mješavinu s hrenom (Cochlearia armoracia), običnim dragušcem (Nasturtium ofticinale), vrtnim dragušcem (gronica, Lepidium sativum) i dragoljubom (kapucinka, Tropaeolum maius). Tijelo će od redovnog uzimanja tih biljki postati mnogo otpornije i manje osjetljivo na katare i infekciozne bolesti.
Dragoljub (kapucinka) uništava i životinjske parazite. Ekstrakt se kapucinke pokazao kao izvrsno sredstvo protiv lisne uši i drugih životinjskih parazita. Sva su opažanja govorila za to da ta biljka sadrži izvanredno djelotvornu tvar čije su postojanje sada potvrdili najnoviji znanstveni rezultati.
Obični dragušac i kapucinka osim antibiotika sadrže još i druge, možda, mnogo djelotvornije tvari. Možda antiparazitsko djelovanje dragušca počiva na djelotvornim principima koje nauka još nije otkrila. Običan dragušac pokazuje slično djelovanje kao kapucinka. To potvrđuju dugogodišnji pokusi s običnim dragušcem koji raste osobito kraj gorskih izvora u Engadinu. Ako jedemo obični dragušac, uskoro osjetimo kako postajemo otporni protiv katara i uopće protiv zaraznih bolesti.
Još bolji rezultati postižu se s jednom drugom, do sada posve neistraženom, biljkom. Radi se o vrsti lišaja ili mahovine koja se zove Usnea. Detaljna su istraživanja pokazala da Usnea sadrži, kao i druge mahovine, dosta ugljičnih hidrata, prema tome i škroba, pa da zbog toga ima priličnu hranjivu vrijednost. Čini se da tu osobinu iskorištavaju i divlje životinje. Antibiotičko djelovanje povećava njihovu otpornost.
Ako nam je priroda podarila hranjive biljke i planinske trave, koje nam daju korisne tvari, uvijek u pravom i zakonitom omjeru tako da nam ne mogu škoditi, zašto ih ne bismo upotrebljavali? Zašto bismo se uopće izlagali bilo kakvim opasnostima!
Prirodni antibiotici ne škode crijevnoj flori i ako se upotrebljavaju umjereno, organizam ne postaje rezistentan. Zato je za zdrave i bolesne, osobito za oboljele od raka, korisno jesti salate od običnog dragušca, gronice i dragoljuba (kapucinke).
Sendviči se također daju lijepo prirediti s tom salatom. Salati od mrkve dodamo uvijek malo naribanog hrena tako da je ne samo ukusnija već i hranjivija. Uživajući stalno spomenuta jela, postat ćemo otporniji i manje osjetljivi na zarazne bolesti.
Iduća biljka s jednako moćnim djelovanjem je lopuh (repuh, Petasites officinalis). Od velike je važnosti osobito za bolesnike oboljele od raka. Budući da vrlo snažno djeluje, ne smijemo je upotrebljavati kao začin.
U Švicarskoj je biljka prilično velika rijetkost i raste kraj potoka u planinskim udolinama. Ako hoćemo biljku iskoristiti, uzimamo je kao preparat. Da bismo mogli svaki dan uživati to bilje na jednostavan način, načinjena je od svih tih biljki tinktura Petroconale. Ona sadrži: lopuh (repuh, Petasites officinalis), dragoljub (kapucinka, Tropaeolum maius), hren (Cochlearia armoracia), obični dragušac (Nasturtium officinale) i vrtni dragušac (gronica, Lepidium sativum). Slično je sastavljen i preparat Trocomare koji upotrebljavamo kao sol. Njime možemo začiniti sendviče, salate, priloge i juhe. Začin ne smijemo kuhati jer kuhanje uništava antibiotike i vitamine.
Veća vrijednost prijesne hrane
Tko se do sada smijao uživanju prijesne hrane, sada će šutjeti i malo razmisliti. Ako kuhanjem propadaju antibiotici, vitamini i druge osjetljive, možda još nepoznate korisne tvari, onda je uživanje prijesne hrane doista opravdano. U našem slučaju to su antibiotici koji bi nas mogli obraniti od zaraznih bolesti. Tkogod ima vlastiti vrt, uzgajat će za svakidašnju upotrebu vrtni dragušac, obični dragušac, dragoljub (kapucinku) i hren.
Te biljke možemo prirediti kao salatu, a možemo ih sitno isjeckane dodati juhi, svježem kravljem siru ili sendvičima. Hren poboljšava okus salati od mrkve, a možemo ga dodati i drugim salatama. Kome je mrkva bila sladunjava, sada će mu prijati. Rado će je jesti i time osigurati nužne vitamine i antibiotike.
Svakome tko se hrani prijesnim jelima i tko pravilno shvaća važnost prirodne prehrane, prije svega povrća, neka bude podsticaj drevna poslovica: “Zašto lutati u daljine, gle, dobro leži tako blizu!”
0 comments:
Post a Comment