Pčelinji vosak

Pčelinji vosak se koristi u raznim industrijskim granama, veoma je cijenjen u medicini, a nezamjenljiv je u kozmetici. Vosak čini kožu glatkom i elastičnom, te otpornijom na kožne bolesti.

Med će bez obzira na razvoj prehrambene industrije ostati jedna od najvažnijih namirnica u ishrani kojom se zadovoljavaju potrebe organizma, ali koja je uslov očuvanja dobrog zdravlja. Pripremite sebi prijatnu laku večeru koja će vam obezbijediti normalan rad crijeva. Uzmite 1/21 mlijeka, tri kašike meda, po 30g. suhog grožđa, suhih šljiva i suhih smokava. Šljive i smokve potopite u vodu i ostavite preko noći. Šljive očistite od koštica. Sitno isjeckajte smokve i šljive, dodajte suho grožđe, zatim sve dobro izmješajte s medom i mlijekom ručno ili mikserom. Med je izvor zdravlja i nada u ozdravljenje. Savremena nauka je u velikoj mjeri istražila njegova svojstva i označila ga kao hranu koja može uticati na dužinu života. Nauka nije još rekla sve, ali sigurno je – u “povrat majci prirodi” neće se ići bez pčelinjih proizvoda, jer su oni važne karike u nizu faktora koji blagotvorno djeluju na zdravlje. U stranim medicinskim papirusima napisanim još prije 3500 g. zapisano je za liječenje rana “vunu zamočiti u tamjan i med i držati na rani četiri dana”. I Jevreji su prije 3000 g. primjenjivali med za liječenje rana kako čovjeka, tako i domaćih životinja.

Med su za liječenje rana koristili i stari Grci, spominje ga i preporučuje i Avicena i Plinije Stariji. Kirurzi Sovjetskog Saveza su koristeći med (prema kliničkim praćenjima) zaključili da prisustvo meda dovodi do naglog povećanja glutationa u sekretu rane, koji igra važnu ulogu u zaliječenju rana.
Na zarašćivanje rana povoljno utiču antibiotici meda. Pod uticajem meda (osmotsko djelovanje) pojačava se dovod krvi i limfe do rane. Limfa mehanički ispira bakterije, a fagociti iz pojačano ubijaju, što se može vidjeti nakon skidanja medenog zavoja. Nobelovac Albert Švajcer 1965. g. objavio je rezultate liječenja rana medom u svojoj bolnici u Gabonu.
U oktobru 2000. Cheryl Dunford (Clinical Nurse Specialist) objavljuje podatke o upotrebi meda u zacijeljivanju rana. U pitanju su rane koje su inficirane i rezistencija uzročnika na klasičnu terapiju je razlog što se prešlo na terapiju medom.

U terapiji oboljenja gornjih disajnih (nos, grlo) puteva inhalacija medom takođe ima dugu tradiciju. Dr Kizeljštajn 1938. (Vijesnik otorinolaringologije) objavljuje rezultate terapije gornjih disajnih puteva inhalacijom.
Pri tom koristi 10-postotni vodeni rastvor meda. Za inhalaciju koristi obične inhalatore za raspršivanje vodenih rastvora. Seanse provodi po 5 minuta i od 20 bolesnika samo kod dva nije nastupilo poboljšanje. Uspjehe u terapiji bilježe i kliničari Bugarske koji izvještavaju o uspješnoj terapiji kroničnih kijavica, zapaljenja sluznice grla i bronhija.
Period je u kojem su pojave nazeba česte – med je, može se slobodno reći, univerzalno sredstvo protiv nazeba, sam ili u kombinaciji sa drugim prehrambenim proizvodima i lijekovima. Preporučuje se uzimanje meda sa toplim mlijekom (jedna kašika meda na šolju mlijeka), sa sokom od limuna (sok jednog limuna na 100 g meda) u toplom čaju od lipe, sa sokom od hrena u odnosu 1:1.

Niz autora preporučuje dugotrajnu upotrebu meda 50 g do 140 g dnevno kod srčanih bolesnika. Med dovodi do poboljšanja opšteg stanja, povećanja procenta hemoglobina…
Narodnu mudrost “Med je najbolji prijatelj želuca” potvrdila je naučna medicina. Dobro djeluje na proces varenja a potiče i rad crijeva, te normalizuje stolicu.
Brojnim ispitivanjima djelovanja meda došlo se do zaključka da med može biti korišten kod želučno-crijevnih oboljenja koja su praćena povećanjem kiseline. Kod čira med djeluje dvojako: lokalno, pomaže zacijeljenje želučne sluznice i jača cijeli organizam. Posmatranja su pokazala da je u navedene svrhe najbolje med uzimati 1,5-2 časa prije jela ili 3 časa poslije jela.

U bolestima jetre poremećena je razmijena materija. Ishrana u kojoj su sve slatke stari zamijenjene medom pokazala je dobre rezultate.

Share this Video :