Prije više godina jedan je pariški liječnik postao slavan zbog uspjeha u liječenju očnih bolesti. Njegova čuvenost proširila se po čitavom gradu kad se pročulo da su mnogi od njegovih pacijenata prestali nositi naočale nakon njegovog tretmana.
Najveći dio slučajeva, koje je on tretirao, bile su upale u ovom ili onom obliku. Blefaritis i konjuktivitis bile su onda endemske bolesti. Lijek, koji je on propisao, bila je jedna obična biljka zvana vidova trava (Euphrasia officinalis), obično u obliku losiona za oči ili ponekad kao čaj.
Lijek poznat stoljećima
Vidova trava već se stoljećima smatra specifičnim lijekom za upalu, umor očiju i oči koje suze. Zanimljivo je primijetiti da je u većini europskih jezika ime biljke motivirano njezinim svojstvima. Na francuskom, na primjer, narodno ime za ovu biljku glasi ‘casse-lunettes’, što znači ‘razbija naočale’. Na talijanskom se zove ‘luminella’ odnosno svjetlo za oči.
U XIV. stoljeću već se znalo za blagotvorni učinak vidove trave na vid. Biljka se opisivala kao ‘dragocjena voda što bistri vid’. U XVII. stoljeću je Culpeper, slavni engleski travar, rekao za vidovu travu ‘Uistinu je vrlo djelotvorna u poboljšanju vida koji je oslabio godinama’.
0 comments:
Post a Comment