Potrebno je zasaditi i biljke zaštitnice jer one ovo povrće štite od napada mrkvine muhe, veoma opasnog štetnika...
Mrkva je klasik u svakom povrtnjaku. Jedna je od onih povrtnica koje nas redovno nagrađuju obilnim i slatkim urodom gotovo tijekom cijele vrtlarske sezone, naravno ako je sijemo redovno. One prve, rane sorte siju se već ovih dana na gredice obasjane suncem i u prozračno pjeskovito tlo. Jasno, bilo bi dobro kada bi svi vrtovi imali takve uvjete, no nažalost realnost je drugačija.
Tlo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje se nalazi i moj vrt, teško je i glinasto. Zbog toga mrkve sijem na povišene gredice, koje sam ispunila pjeskovitim supstratom, idealnim za pravilan razvoj mrkve. Postoje i druga rješenja, no ona zahtijevaju nešto više truda. U praksi to znači da glinasto tlo treba prilagoditi uzgoju mrkve dodatkom komposta ( 2 kante/m2) i zeolita (2 lopate/m2).
Priprema gredice
Prije sjetve gredicu treba dobro očistiti od korova i prorahliti vilama (bez preokretanja, odnosno štihanja). U proljeće je to vrlo važno jer je tlo nakon zime zbijeno i u njemu nema mnogo kisika, a time ni biološke aktivnosti. Nakon toga na redu je priprema površinskog sloja tla koji nije dublji od 5 cm.
Taj se sloj usitnjava malom motikom, uz istodobno dodavanje zeolita i glistinca (1 lopata/m2)) ili organskog gnojiva u briketima. Završnu fazu pripreme obavljam uz pomoć grablji kojima površinu ravnam i dodatno usitnjavam. Ja obično grabljama radim i redove za sjetvu jer, kada ih malo nakosim, nastaje udubljenje taman toliko veliko da se može obaviti sjetva. No priči tu još nije kraj. Prije sjetve uzimam kanticu za zalijevanje i polijevam redove kako bi sjeme odmah došlo u kontakt s vlagom.
Uz red mrkve treba posijati i luk koji će je štititi od napada mrkvine muhe
Sjetva
Poznato je da mrkvu uvijek sijemo gušće nego što treba jer je kasnije ionako prorjeđujemo. Razlog je u tome što mrkva ima vrlo sitno sjeme i teško ga je sijati pojedinačno. Ipak, ako imamo mogućnosti i vremena, rijetka je sjetva (na razmak od 10-15 cm) prednost, ne samo zato što tako štedimo vrijeme utrošeno na prorjeđivanje, već i zato što tako smanjujemo napad mrkvine muhe. Poanta je u tome što u vrijeme prorjeđivanja mrkve, a to je obično u svibnju, započinje let mrkvine muhe.
Svaki put kada izvadimo malu mrkvu iz tla, zrakom se širi miris kojih ih privlači. Problem nisu odrasle muhe, već njihove ličinke koje se razvijaju u korijenu, buše u njemu tunele i tako ga čine neupotrebljivim za prehranu. No ako ih ne moramo prorjeđivati, taj će problem biti bitno manji.
Aromatični miris korijandera još je učinkovitiji u sprečavanju napada mrkvine muhe
Zaštita od mrkvine muhe
Tko ima iskustva s mrkvinom muhom zna da je to opak protivnik. Iako je rijetka sjetva dobar način prevencije, nije 100% učinkovit, pa je potrebno uključiti i druge obrambene taktike. Jedna od njih odnosi se na sjetvu biljaka zaštitnica koje će svojim mirisom zbuniti i otjerati mrkvinu muhu. Većina vrtlarskih priručnika o organskom uzgoju preporučuje sadnju luka u blizinu redova mrkve. Za neke se to rješenje pokazalo vrlo uspješnim, a za neke ne.
Upravo zato već godinama pokušavam pronaći i druga rješenja, odnosno biljke koje bi bile još uspješnije u tom poslu. Tako sam jedne godine uz mrkvu sijala mnogo nevena, i to se pokazalo vrlo dobrim potezom. No tek kada sam uz mrkvu posijala korijandar, lukovim muhama više nije bilo ni traga.
Pojedinačnom sjetvom (ovdje uz pomoć dozatora za sjetvu) mrkvu sijemo na pravilne razmake
0 comments:
Post a Comment