Vrbovica, botaničkog naziva Epilobium pariflorum, biljka iz obitelji pupoljica, je prirodni antiseptik, antibakterik, adstrigen, antiinflamatorik i antikarcinom.
Upotreba vrbovice u ljekovite svrhe nije duga, tek posljednjih 30-tak godina, no u ovom periodu pokazala je svoje magične moći kod liječenja problema urinarnih organa, posebno prostate.
Poznata je još i pod imenima kao što su planinska vrbovica, svilovina i šumska vrbovica. Cjenjena je u cijeloj Europi, u Britaniji je poznata pod imenom Mountain ili Broad – leaved Willowherb, u Njemačkoj Berg-Weidenröschen, u Italiji Garofanino di montagna, a Francuzi su joj nadjenuli ime koje je također povezano s planinama, Epilobe des montagnes.
Vrbovicu su koristili i stari narodi, ali je s vremenom zaboravljena iz čega ju je izvukla austrijska travarka Maria Treben. Trajnica uspravne okrugle i nerazgranate stabljike naraste do metra visine. Ima duge listove jajastog oblika koji su na vrhu zašiljeni. Bijelo – ružičasti do crven cvijet s četiri latice cvjeta na samom vrhu sjemenskih ljuski, a daje tobolčasti plod dugog i uskog oblika.
Vrbovica je sa svojim različitim vrstama jako rasprostranjena biljka. Cvate od srpnja do rujna, a raste na šumskim čistinama, sječama, paljevinama, među borovima uz šumske putove, pretežno u crnogoričnim i listopadnim šumama. Voli svježa hranjiva tla bogata dušikom.
Kod vrbovice beremo listove ili cijelu biljku u cvatu, a tako ubrana suši se na toplom, prozračnom mjestu u hladovini. Po sušenju biljku usitnimo i pohranimo u platnene vrećice ili dobro zatvorene staklenke. Vrbovica se osim kao suha biljka u čaju koristi i kao ekstrakt i tinktura, a najveću ulogu ima kod liječenja muške boljke s prostatom.
Upalna stanja prostate, prostatitis, akutni prostatis koji je uzrokovan bakterijama E. Coli, Klebsiella, Proteus i drugima, hiperplazija prostate i tumori prostate česta su boljka modernog muškarca, a u pučkoj medicini kod navedenih boljki tu je neizostavna vrbovica.
Osim pri liječenju prostate vrbovica je učinkovita i kod liječenja bolesti mjehura poput infekcija mjehura, katara, a čak i karcinoma, kod upalnih bakterija u mjehuru i mokraćnim kanalima, ali i kod bolesti bubrega pri infekcijama, upalama, bakterijama i tumorima.
Uz pomoć vrbovice oboljela prostata kod mnogih pacijenata opet ozdravi, čak u toj mjeri da je moguće zaobići i operativne zahvate. Ako je operacija već obavljena, čaj od vrbovice uklanja žarenje ili druge tegobe koje se nakon operacije često javljaju. U svakom slučaju ipak se pri konzumiranju vrbovice valja posavjetovati s liječnikom.
Česte su čajne mješavine za liječenje prostate pa se tako uz vrbovicu preporučuju list i korijen koprive, gospina trava, kamilica, čestoslavica, iđirot, i druge ljekovite biljke za koje je dokazano da pomažu normalnom funkcioniranju prostate.
Najčešća primjena vrbovice je ipak priprema čaja koji ćemo najlakše spraviti tako da 1 čajnu žličicu suhe vrbovice prelijemo s 2 dl vruće vode, pustimo da odstoji 5 minuta nakon čega čaj procjedimo i pijemo 2 šalice čaja na dan. Najbolje ga je piti ujutro na tašte i navečer prije spavanja.
Stoga ili kao prevenciju ili ako imate problema s prostatom i bolestima urinarnih kanala ne zaboravite da najbolja pomoć za te boljke postoji u prirodi.
0 comments:
Post a Comment